Kroz vinkovačke jeseni

Na prijedlog nekoliko naših članica, odlučili smo ove godine posjetiti Vinkovce. Putovanje smo planirali u vrijeme održavanja manifestacije 52.Vinkovačkih jeseni koja se svake godine održava u rujnu, mjesecu kad se uživa u plodovima sa prostranih slavnonskih ravnica. Prilika je to da se pokažu bogati običaji tradicije i folklora Slavonije, ali i drugih  dijelova Hrvatske i dijaspore.

Iz Mostara smo krenuli autobusom u ranim jutarnjim satima 15. rujna 2017. godine. Prognoze su najvljivale kišne oblake, ali mi smo se nadali da će nas ipak, kao i do sada, pratiti lijepo vrijeme. Tako je i bilo cijelim putem, a približavajući se odredištu netko je primjetio da na nebu nema niti jednog oblačka. Put kroz hrastovu šumu vodio nas je do prvog odredišta – kopleks „Stari Kunjevci“ kojim upravljaju Hrvatske šume i gdje je planiran ručak. Očarani smo ljepotom cijelog kompleksa. Na dolasku nas je dočekama naša Karmela koja je u neku ruku bila naš domaćin i vodić kroz ovo naše zajedničko druženje. Jesen se već osjeća u zraku, bojama i mirisima. Iskoristili smo ovaj predivan park za šetlju, koja nam je poslije vožnje – dobro došla. Nakon ručka, točnije ukusnog čorbanca, krenuli smo do hotela „Kunjevci“ gdje smo rezervirali smještaj. U sobama nas je bilo i do šestero, ali to nikog nije previše opteretilo. Nama je dobro kad smo zajedno. Veselo društvo od 54 žene svima privlače poglede i pobuđuju zanimanje.



Požurili smo raspakirati se i urediti za glavnu feštu – svečano otvorenje „Vinkovačkih jeseni“, koja se održava u centru grada Vinkovca s početkom u 20 sati. Događaj prenosi Hrvatska televizija, pa cijela jedna velika rijeka ljudi teče prema centru Vinkovaca gdje je postavljena pozornica. Autobus moramo ostaviti na periferiji, pa se i mi upućujemo pješice do centra grada. Usput nailazimo na brojne štandove. Negdje se peče rakija, na drugom je glazba uživo, kod trećeg prodaja svih onih proizvoda koji su nam u životu suvišni ali bez njih ne možete. Dolazimo do štandova na kojima su domaće radinosti: šokačke rukotvorine, domaći proizvodi, kolači,...
Uživali smo u svečanosti otvorenja i igrokazu koji dočarava slavonske običaje. Nakon vatrometa lagano smo se uputili prema autobusu koji nas je odvezao na salaš Tena gdje su u 22 sata počeli „Šokački divani“ koji traju do ranih jutarnjih sati. Ovdje smo doživjeli pravi ugođaj starih običaja, pjesme i veselja. Negdje oko 2 ujutro vraćamo se u hotel na spavanje.
U subotu je na programu Vinkovačkih jeseni bilo puno kulturnih događaja, ali smo se mi uputili u Vukovar. Već u autobusu se osjetila posebna atmosfera. Svi smo bili nekako tihi i zamišljeni, a tako je bilo cijelim putem dok smo obilazili vukovarsku bolnicu, Memorijalno groblje i grob Blage Zadre, Ovčaru, Trpisnjsku cestu i spomen dom braniteljima Vukovara. Ispod Križa na Dunavu svi smo se prisjetili ratnih stradavanja i poželjeli da se ona nikad ne ponove. U poslijepodnevnim satima vratili smo se u Vinkovce, još pod dojmom svega što smo vidjeli.



Nakon doručka u nedjelju 17.9. spakirali smo svoje stvari i uputili se do mjesta gdje u 9 sati kreće povorka folklornih skupina iz svih krajeva Hrvatske, pa i dijaspore. Sve smo ih ispratili pljeskom i pjesmom, a posebno tri skupine koje su došle iz BiH i to iz Širokog Brijega, Čapljine i Kaknja. Svaku folklornu skupinu Branko Uvodić  predstavi na pozornici u centru grada, a oni odatle u povorci nastavljaju do nogometnog stadiona gdje izvode tradicionalne plesove iz svoga kraja. Mi smo se zadržali na dijelu s kojega smo mogli vidjeti cijelu povorku. Pred sami kraj, kad su već prošle konjske zaprege i zadnji jahači i jahačice, nad nama su se nadvili teški oblaci. Na ulasku u autobus počela je kiša.