Zdrav korak u Budimpešti

Budimpešta, "kraljica Dunava", grad mnogobrojnih termi i bivša prijestolnica Ugarskog kraljevstva - predivna je u svako doba godine, a mi smo je odlučili posjetiti baš u vrijeme adventa 7-10.prosinca 2017.godine.
Iz Mostara smo krenuli u kasnim večernjim satima i putovali cijelu noć da bismo u Budimpeštu stigli oko 11 sati u petak 8.prosinca. Autobusom smo se odvezli do trgovačkog centra „Arena plaza“ gdje smo se našli gđom. Anom, organizatoricom našeg boravka u Mađarskoj i Barbarom koja je bila naš vodič kroz Budimpeštu.

Nakon kraćeg zadržavanja u ovom trgovačkom centru u kojem smo se osvježili i kratko razgledali izloge, uputili smo se u panoramsko razgledanje grada jer u hotel nismo mogli prije 15,00 sati. Barbara nam je putem pričala o povijesti Budima i Pešte, koji su danas jedan grad na dvije obale Dunava. Sjaj austro-ugarske monarhije vidljiv je na svakom koraku. Panoramsko razgledanje gradom dovelo nas je do Trga heroja gdje smo napravili kraću pauzu. Ovaj najdojmljiviji trg u Budimpešti smjestio se na kraju avenije Andrássy, koju zovu i 'Avenija kulture' zbog brojnih kulturnih znamenitosti koje su se u njoj smjestile, među kojima je svakako najpoznatija Opera. Trgom dominira Milenijski spomenik, tako nazvan zbog obilježavanja tisućljetne obljetnice mađarskog doseljavanja. U sklopu spomenika nalaze se statue sedam plemenskih vođa i mnogih drugih povijesnih ličnosti, među ostalima kralja Stjepana, Bele IV., Matijaša Korvina i Lajoša Košuta. Središnji dio spomenika zauzima 36 metara visok korintski stup, na vrhu kojeg se nalazi kip arkanđela Gabrijela. U podnožju je grobnica nepoznatog vojnika. U sklopu Trga heroja, na njegovim bočnim stranama, nalaze se i dva značajna muzeja - Muzej lijepih umjetnosti i Muzej suvremene umjetnosti, a u neposrednoj blizini je i Zoološki vrt. Naravno iskoristili smo ovu priliku za grupno fotografiranje.

Potom smo se autobusom nastavili prema Vaci ulici i Dunavu, dok nam je Barbara nastavila opisivati ljepote i znamenitosti Pešte. Već sa peštanske strane vozeći se uz obalu Dunava imamo predivan pogled na dio grada koji se nalazi pod zaštitom UNESCO-a, na kojem se nalaze Budimski dvorac, tj. Kraljevska palača. Prešli smo preko Lančanog mosta na budimsku stranu, a potom smo se stepenicama uspeli do trga na kojem se nalaze crkva sv. Matijaša koja je poznata kao mjesto krunjenja carice Sisi za ugarsku kraljicu, a tu je i Ribarska tvrđava. Odatle se pruža pravi kraljevski pogled na Peštu, Dunav i brojne gradske mostove i naravno najljepšeg neogotičkog dragulja, zgrade Parlamenta, treće po veličini u svijetu te glavnog gradskog simbola.
Vožnju autobusom konačno smo okončali povratkom na peštansku stranu i razmještajem u hotelske sobe. Nakon kraćeg odmora, dogovor ne u 19,00 kod recepcije i organizirani odlazak (ponovno u autobus) do mađarske Čarde gdje smo imali dogovorenu večeru sa zabavnim programom. Treba li reći da su mnoge od nas zaplesale sa našim domaćinima. U hotel smo se vratili oko 23,00 – konačno odmor nakon dugog puta.

Nakon što ste vidjeli većinu gradskih znamenitosti, subota je bila planirana za opušteno razgledanje po izboru: shopping u Váci ulici, razgledanje gradskih znamenitosti i uživanje u adventiskim štandovima na ukrašenim trgovima. Mnogi od nas su iskoristili ovu priliku da obiđu baziliku sv.Stjepana, sklasičarnicu „Žarbo“ i brojne druge sadržaje.

Najveća crkva u gradu (bazilika sv. Stjepana) smjestila se na Szent István tér i može primiti oko 8 000 vjernika. Mađari je često zovu 'bazilika', kako bi dočarali njezinu veličinu i značaj najveće crkve u cijeloj državi. Građena je gotovo pola stoljeća, uvelike zahvaljujući urušavanju 1868. Nakon toga je bazilika nanovo građena iz temelja, a dovršena je tek 1905. Unutar crkve nalazi se najveća mađarska, ujedno i vrlo neobična, relikvija - desna ruka prvoga mađarskog kralja, Stjepana. Može se popeti na vrh kupole, odakle se pruža predivan pogled na grad, za što mi nažalost nismo imali vremena. Ipak doživjeli smo ovaj prostor na jedinstven način jer smo ušli u baziliku upravo u vrijeme održavanja koncerta simfonijskog orkestra. Prekrasan ugođaj!
Narano da smo svi uživali i u adventskim štandovima koji se nalaze na brojnim trgovima kojima Budimpešta obiluje. Kušali smo kuhano vino, kobasice sa kiseljim zeljem i kolače, te pokupovali suvenire.
U 18,00 sati imali smo dogovorenu vožnju brodom po Dunavu. Pri ukrcaju smo osjetili taj poznati budimpeštanski vjetar, tako da nam je šampanjac na brodu dobro došao da se malo okrijepimo. Barbara nam je ponovno tumačila znamenitosti Budimpešte, a sad smo ih doživjeli u savim drugom ambijentu, ukrašene i osvjetljen. Prolazimo pored raskošne zgrade mađarskog Parlamenta,  zasigurno najpoznatijeg simbola Budimpešte. To golemo zdanje treći je po veličini parlament u svijetu i drugi u Europi, odmah iza onog u Bukureštu. Otvoren je 1896. godine, simbolički označujujući tisućljetnu obljetnicu dolaska Mađara na to područje. Iako je otvaranje 'obavljeno' još 1896., zgrada je dovršena osam godina kasnije, 20 godina nakon početka radova. Nakon nekog vremena uvidjelo se da je pri izgradnji učinjen propust - izabrana je kriva vrsta kamena, koja se pokazala neotpornom na atmosferske pojave. Moralo se pristupiti rekonstrukciji, a s obzirom na veličinu grandioznog zdanja ona je stalno u tijeku, pa tako i danas. Slijedi malo brojeva - Parlament se pruža 268 metara u duljinu i 123 u širinu, a visok 96 metara. Gradilo ga je preko tisuću radnika, ima 691 sobu, a u njega je ugrađeno 40 kilograma 22-23 karatnog zlata!
Prolazimo ispod Lančanog mosta, u daljini vidimo i kupolu bazilike, lijeli i zeleni most, a s druge strane Dunava: Citadelu, Kraljevsku palaču, Rinarsku tvrđavu, crkvu sv. Matijaša i brojne druge crkve i objekte. Dunav je veliko zrcalo u kojem se vide obrisi jednog od nedvojbeno najljepših europskih mostova i objekata.
Nakon vožnje brodom, koja je trajala oko sat vremena, autobusom se vraćamo u hotel. Za neke je povratak u hotel bio rano, pa se nas 30-tak trolejbusom vraća do Elizabetinog mosta kako bismo još malo uživali u Vaci ulici.
Ujutro nakon doručka je povratak za Mostar, ali organizatorice su pripremili malo iznenađenje – umjesto na jug, okrećeno sjeverno od Budimpešte i stajemo u gradiću Sant Andrea, prekrasnom mjestašcu sa malim kućicama i bogato ukrašenim uličicama prepunim radnji sa unikatnim suvenirima. Na samom trgu nalazi se muzej marcipana koji nas je oduševio. U staklenim vitrinama izložene su prava umjetnička djela od marcipana: snene iz dječjih bajki, Michael Jakson i Lady Di u prirodnoj veličini idr. Ne može se opisati riječima, pa preporučamo da pojetite ovo mjesto ako budete dolazili u Mađarsku.
Umorni i zadovoljni, iza ponoći se vraćamo svojim domovima.