Montegrotto sa izletima u Vicenze i Murano

U periodu od 28. veljače do 4. ožujka 2018 upriličili smo putovanje kod svojih prijatelja u Montegrotto Terme. Prognoza je bila katastrofalna. U Hrvatskoj je veliko sniježno nevrijeme, a Delnice su zatrpane debelim snježnim pokrivačem. Ne želeći odgoditi putovanje cijelo vrijeme smo provjeravali stanje na putu kontaktirajući sa našim prijateljima i predajući se u iskusne ruke našeg prijevoznika. I uistinu, od Mostara do granice sa Italijom mi od tog sniježnog nevremena nismo osjetili baš ništa. Sniježne pahuljice dočekale su nas u petak ujutro na ulazu u Italiju i pratile sve do Montegrotta.

Silvio i Paola dočekali su nas na skretanju za Vićencu odakle je Paola nastavila s nama u autobusu. Vicenza je glavni grad istoimene talijanske pokrajine u regiji Veneto, sjeverno od podnožja Monte Berico, oko 60 km zapadno od Venecije i 200 km istočno od Milana. Naša Paola, iako već dugo godina prati turiste ovim predjelima, kaže da je sada po prvi put vidjela Vićencu pod snijegom. Hodajući ulicama ovog prekranog grada divili smo se arhitekturi. Karakterističan stil gradnje ovdašnjih vila i društvenih zgrada Vićenca zahvaljuje arhitektu Paladiu, koji je rođen u siromašnoj obitelji u Padovi 1508 godine, ali je zahvaljujući svome bogatom meceni koji je preopznao njegov talent u jednoj klesarskoj radionici, završio studij arhitekture u Rimu. Nakon toga se vrtio u Vićencu gdje je živio i radio do kraja svog života. Njegov karakteristični stil toliko je cijenjen da je cijeli grad pod zaštitom Unesco-a. Vićenca je pojam i simbol bogatog grada i nikad u svojoj povijesti nije osjetila krizu. Grad je poznati i u svijetu modne industrije zbog proizvodnje luksuznih materijala, strojeva i svega ostalog što je vezano za modnu industriju. Ali također i brojnih zlatarskih radionica unikatnog nakita, te se dva puta godišnje organizira sajam obrade zlata u nakit.
Monte Berico, koji je ustvari brežuljak, krasi prekrasna crkva u Paladio stilu. Crkva je nastala iz zahvalnosti Gospi koja se ukazala na ovom brežuljku nakon čega je prestala epidemija kuge. Postala je mjesto hodočašća, a mi smo predložili da sljedeći put dođemo hodočastiti na ovo mjesto.
Naravno ni ovaj put nismo propustili pojetiti Padovu i pomoliti se u bazilici ispred gruba sv. Ante. To je za sve nas bio poseban doživljaj. Nakon bazilike lagano smo krenuli kroz grad.

Po povratku u hotel obavezno je bilo kupanje u bazenima sa termalnom vodom. A posebno je nestvaran doživljaj kad isplivate u otvoreni dio bazena. Voda je vruća, a na licu osjetite hladne sniježne pahuljice. Prekrasno.
U subotu smo se brzim vlakom prebacili do Venecije gdje nas je čekala brodica za otok Murano. Ovaj put nismo svaćali u Veneciju, jer smo svi tamo već bili, već smo odlučili posjetiti otok koji je poznat po proizvodlji predmeta od stakla. Odmah po dolasku otišli smo u jednu radionicu gdje nam je iskusni majstor pokazao tehniku izrade staklenih zdjela i figurica. Nakon toga smo otišli do stare crkve koja na ovom otoku postoji još iz prvih kršćanskih vremena. Naravno da smo se sa ovog otoka vratili sa vrećicama punim poklona za naše najmilije od pravog murano stakla.

U nedjelju rano ujutro kranuli smo za Mostar. Ovaj put vozači su nas proveli kroz Delnice. A kako je bio dan mogli smo vidjeti ogromne sniježne nanose sa obje strane autoputa. Još jedno prekrasno druženje se bliži kraju. Ali dogodine planiramo opet u Montegrotto, samo na neke druge izletne destinacije jer je regija Veneto predivna.